U trazenju literarnog mjesta za misli svojih prijatelja, provirih i evo nakratko ostadoh u ovom prostoru koji ne diskriminise dane po svojoj zivotnoj vrijednosti, temperaturi, slikama, ljepoti, duhu ... Prosto, disciplinovano proguta sve sto mu se postavi, pa ce i nekako ovo lijeno i neinspirativno pisanje, sa puno zareza, a premalo sadrzaja.
Ipak, znam da i to nekad zasija snagom uspomene, pa ga zato i cuvam.
Ovaj svijet pociva na obecanju da cemo nekad biti bolji i da cemo stvoriti ono sto nismo uspjeli do sada. Valjda ce biti tako i sa ovim pisanjem. I sa zivotom uopste.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
2 comments:
Posto si ti postavio prvi blog, red je da ja pstavim prvi komentar.
Sve najbolje. Sad ces valjda vise pisati. Ocigledno je ovaj potez sa blogom bio neophodan.
Tek sad sam otkrio Vladimira Bozovica i osjecaj je nevjerovatno dobar.
Post a Comment